Kroz posmatranje lokalnog stanovništva, Isidora uočava specifičan mentalitet – njihovu izdržljivost, skromnost, ozbiljnost i mir.
Objavljena u predvečerje Prvog svetskog rata, knjiga u početku nije naišla na univerzalno odobravanje.
1914. godine, u izdanju S. B. Cvijanovića.
Samatranja o prirodi, sudbini naroda koji živi u surovim uslovima leda i kamena, prolaznosti, starosti i melanholiji.
„Pisma iz Norveške“ nisu običan turistički vodič ili hronika putovanja. Reč je o u kojem Isidora Sekulić koristi pejzaže severa kao ogledalo za sopstvenu dušu i univerzalna ljudska pitanja.
omogućava čitaocima direktan pristup prvom modernom putopisu srpske književnosti 20. veka. Napisano nakon autorkinog putovanja u Skandinaviju 1913. godine, ovo delo predstavlja spoj duboke introspekcije, filozofskih razmišljanja i poetskih opisa surove norveške prirode.